Napokon sam ugrabila malo slobodnog vremena za pisanje,pa ću vam sada ispričati jednu poučnu priču.
Prije par dana na asku sam dobila jedno veoma uznemiravajuće pitanje koje glasi- ''Imam 15 godina kao i ti i imam problem sa svojim tatom.On radi kao smećar i meni se svi smiju zbog toga.Salno me sramoti.Ja šetam sa drugaricom a on mene pozdravlja u smećarskom odjeu.Pomozi mi kako da riješim to''
Šta mislite o ovome?
Dok sam čitala ovo sjetila sam se jednog trenutka sa svojim tatom...
Išla sam na upis u srednu školu,koja je bila na drugoj strani grada.Nisam se bunila ići pješe ali tata se ipak ponudio da me odveze.
Za vrijeme užine na poslu on je došao kući po mene i odvezao me do škole.Bio je u prljavom radnom odjelu,jer je on moler.Zamislite dragi moji on nije ni jeo,nije ni iskoristio tih 5 minuta da se odmori već je bio uz mene.
Prije nego što smo ušli u školu upita me: ''Jel ti smeta što je tata ovako obučen''..Ne mogu vam opisati kako sam se grozno osjećala.Sama pomisao da on misli da se ja njega sramim me je ubila u pojam.Zagrlila sam ga i rekla da se ja njega nikada neću sramiti,taman da radi i gori posao...
Pa čak i da mi je tata smećar ja bi se ponosila njime.Isto tako tata od te anonimne osobe radeći kao smećar zaradi novce od kojih kupuje odjeću,hranu,daje joj za izlaske i slično.
Nikada nisam razumila ljude koji ne poštuj svoje roditelje i još gore srame ih se.
Očevi imaju posebnu ulogu u životu svake djevojke.Zar nije tako?
Tu su za nas čitav život.Oni su prvi muškarci koje mi zavolimo i uvijek će to i biti.
Oni su naši heroji,a ne ljudi kojih se trebamo sramiti i okretati glavu od njih.
Nadam se da će ta cura shvatiti da je pogriješila i ispraviti stvar,a do tada ja ću da uživam sa u svakoj sekundi sa svojim tatom.
I love my dady no matter what.He's my hero!☺
Prije par dana na asku sam dobila jedno veoma uznemiravajuće pitanje koje glasi- ''Imam 15 godina kao i ti i imam problem sa svojim tatom.On radi kao smećar i meni se svi smiju zbog toga.Salno me sramoti.Ja šetam sa drugaricom a on mene pozdravlja u smećarskom odjeu.Pomozi mi kako da riješim to''
Šta mislite o ovome?
Dok sam čitala ovo sjetila sam se jednog trenutka sa svojim tatom...
Za vrijeme užine na poslu on je došao kući po mene i odvezao me do škole.Bio je u prljavom radnom odjelu,jer je on moler.Zamislite dragi moji on nije ni jeo,nije ni iskoristio tih 5 minuta da se odmori već je bio uz mene.
Prije nego što smo ušli u školu upita me: ''Jel ti smeta što je tata ovako obučen''..Ne mogu vam opisati kako sam se grozno osjećala.Sama pomisao da on misli da se ja njega sramim me je ubila u pojam.Zagrlila sam ga i rekla da se ja njega nikada neću sramiti,taman da radi i gori posao...
Nikada nisam razumila ljude koji ne poštuj svoje roditelje i još gore srame ih se.
Očevi imaju posebnu ulogu u životu svake djevojke.Zar nije tako?
Tu su za nas čitav život.Oni su prvi muškarci koje mi zavolimo i uvijek će to i biti.
Oni su naši heroji,a ne ljudi kojih se trebamo sramiti i okretati glavu od njih.
Nadam se da će ta cura shvatiti da je pogriješila i ispraviti stvar,a do tada ja ću da uživam sa u svakoj sekundi sa svojim tatom.
I love my dady no matter what.He's my hero!☺
Нема коментара:
Постави коментар