четвртак, 11. јун 2015.

Beauty is not the essence of life.

Bila mi je potrebna samo jedna sitnica da pokrene moju inspiraciju za pisanje ovog posta i, yeap pronašla sam je.
Olivera mi nekako baš daje veliku inspiraciju.

Ovako kada hodam gradom volim da posmatram ljude,kako su obučeni,kako pričaju,kako se ponašaju i prva stvar koju primjetim na nekome je lice,a zatim sve ostalo.
Svi ti ljudi koje ja srećem u gradu,sada pričam o ženama,se kriju iza barbi lica.Ali i ja sam takva.
U posljednje vrijeme jednostavno ne mogu izaći vani a da nisam bar maskaru na oči stavila.
Za sebe ja ne mogu reći da sam lijepa,jer jednostavno ne mislim tako ali kada se našminkam i sama sebe ponekad iznenadim.To je po meni samo nedostatak samopouzdanja,jer svako je na svoj način lijep,a šminka samo napravi od ljudi ono što oni žele biti.


 Ova slika je samo dokaz da možete biti lijepi i sa a i bez šminke,da možete biti ono što jeste i ono što želite biti.A na vama je da izaberete.
Jer čovjek može biti najljepši a u duši prašina i čađ ili najružniji a u duši biser i dijamant.Ali i to je na vama da odlučite.
Lice možete promjeniti a da li možete i dušu? Razmislite o tome!






Нема коментара:

Постави коментар