Već neko vrijeme se dopisujem sa jednom osobom i ovo sada pišem njoj,jer želim d zna da šta god se desilo i koliko god joj se život činio besmislenim treba da zna da su uz nju osobe koje je vole.
Što više odrastam sve više uviđam koliko ljudi mogu biti pokvareni i zli.Nekada sam imala gomilu ljudi oko sebe koje sam nazivala prijateljima,ali sada je sve teže vjerovati nekome.
Kroz svoje školovanje prošla sam mnogo toga zbog čega sam zažalila što sam živa.
Svakodnevna ismijavanja,ogovaranja iza leđa i odbacivanja.Svakodnevna razočarenja,a najviše suze.
Znate li vi koliko boli kada vam neko dobacuje kako ste ovakvi ili onakvi..
Svi govore ''Ma ne slušaj ih samo su ljubomorni'' ,ali ajde se ti stavi na moje mjesto i vidi da li možeš izdržati to svakodnevno maltretiranje.NE! To niko ne može..
Niko ne zaslužuje da bude vrijeđan i omalovažavan!
Na svojoj maturskoj večeri uzela sam mikrofon u ruke i otpjevala jednu pjesmu.Gledala sam sva ta poznata lica koja su me gledali tako odvratno,neki su čak prokomentarisali da odvratno pjevam a zatim je pukla priča kako sam se ružno obukla i moja matura iz snova je propala.
I dalje pokušavam preboliti to veče,ali i dalje ne mogu da vjerujem svemu šta sam čula.
Mnogi od vas se ponekad osjećaju kao govna,e ja sam se tako osjećala to veče.
I mnogi su uživali dok su se rugali ne samo meni već i drugima.
Mnoge od tih ''faca'' su ismijavali siromašne..
Gazili i uništavali samopouzdane drugih..
I kada nam neko uništi bitan trenutak u životu kako treba da se osjećamo?
Nismo svi jaki,pa da se odmah dižemo..Neki padaju, duboko padaju zbog nečijeg užitka da omalovažava.
Ovakve stvari ostaju duboko urezane u sjećanje.A ti ljudi koji su me omalovažavali danas to će raditi uvijek.
Kada se pogledate u ogledalo zapitajte se da li su ti ljudi vrijedni vaših suza,da li su vrijedni vaših života.NE,nisu!
Kroz ovaj period školovanja naučila sam samo jedno-Ljudima ne treba previše vjerovati i nikome ne treba dozvoliti da uništi naše samopouzdanje i natjera nas da sami sebe vrijedjamo.Jer nećemo uvijek biti sa tim ljudima već sa samim sobom!
Što više odrastam sve više uviđam koliko ljudi mogu biti pokvareni i zli.Nekada sam imala gomilu ljudi oko sebe koje sam nazivala prijateljima,ali sada je sve teže vjerovati nekome.
Kroz svoje školovanje prošla sam mnogo toga zbog čega sam zažalila što sam živa.
Svakodnevna ismijavanja,ogovaranja iza leđa i odbacivanja.Svakodnevna razočarenja,a najviše suze.
Znate li vi koliko boli kada vam neko dobacuje kako ste ovakvi ili onakvi..
Svi govore ''Ma ne slušaj ih samo su ljubomorni'' ,ali ajde se ti stavi na moje mjesto i vidi da li možeš izdržati to svakodnevno maltretiranje.NE! To niko ne može..
Niko ne zaslužuje da bude vrijeđan i omalovažavan!
I dalje pokušavam preboliti to veče,ali i dalje ne mogu da vjerujem svemu šta sam čula.
Mnogi od vas se ponekad osjećaju kao govna,e ja sam se tako osjećala to veče.
I mnogi su uživali dok su se rugali ne samo meni već i drugima.
Mnoge od tih ''faca'' su ismijavali siromašne..
Gazili i uništavali samopouzdane drugih..
I kada nam neko uništi bitan trenutak u životu kako treba da se osjećamo?
Nismo svi jaki,pa da se odmah dižemo..Neki padaju, duboko padaju zbog nečijeg užitka da omalovažava.
Ovakve stvari ostaju duboko urezane u sjećanje.A ti ljudi koji su me omalovažavali danas to će raditi uvijek.
Kada se pogledate u ogledalo zapitajte se da li su ti ljudi vrijedni vaših suza,da li su vrijedni vaših života.NE,nisu!
Kroz ovaj period školovanja naučila sam samo jedno-Ljudima ne treba previše vjerovati i nikome ne treba dozvoliti da uništi naše samopouzdanje i natjera nas da sami sebe vrijedjamo.Jer nećemo uvijek biti sa tim ljudima već sa samim sobom!
Нема коментара:
Постави коментар